Povijest škole
X. gimnazija prvi je put osnovana 1961. godine u Zagrebu u Medulićevoj 33. Neposredne veze između prve X. gimnazije i današnje X. gimnazije nema, osim u nazivu i kvaliteti rada. Uvođenjem usmjerenog obrazovanja i osnivanjem obrazovnih centara, ukinute su gimnazije, tehničke i druge srednje škole i napravljen je potpuno drukčiji programski i teritorijalni ustroj srednjeg školstva. Tako je u Medulićevoj 33 ukinuta X. gimnazija, a osnovan je Ekonomski obrazovni centar, koji je nastavio obrazovati i učenike iz Ekonomske škole u Klaićevoj 7.
Zakonom o srednjem školstvu u lipnju 1991. godine ukinuto je usmjereno obrazovanje i povratkom na tradicionalno srednje školstvo, 1991. godine ponovno se osnivaju gimnazije, tehničke i obrtničke škole. X. gimnazija nastavlja se na obrazovni program prirodoslovno-matematičkog tehničara, po kojem programu su se upisivali i školovali učenici u Obrazovnom centru „Nikola Tesla“ od školske godine 1985./1986.
O imenu škole
Ivan Supek bio je jedan od sazivača i predsjednika međunarodne organizacije „Svijet bez bombe”. Njegov cjelokupan život i rad bio je zauzimanje za mir. Taj mir je danas potrebniji nego ikad. Živimo u svijetu nasilja, ratova, krvoprolića, straha i nesigurnosti, u svijetu u kojem terorizam postaje svakodnevnom pojavom. Budući da je kao znanstvenik, fizičar, povjesničar i filozof mogao sagledati sve posljedice nuklearnog naoružanja i katastrofe do koje bi njegova primjena dovela, on se cijeloga života zauzimao za mir. U svom Apelu za mir naglasio je: „Ne možemo mijenjati genetičku osnovu, ili je to vrlo opasno, ali možemo razviti kulturu mira. U tome je danas nada konačnog izlaza iz globalne nuklearne, ekološke, ideološko-vjerske barutane, gdje i samo stajanje na mjestu postaje smrtonosno.“
I na kraju:
Ivan Supek bio je čovjek ispred svog vremena. Genijalnošću, poštenjem i beskompromisnim stavom, stekao je mnoge prijatelje, ali i neprijatelje. Za potpunu valorizaciju i shvaćanje njegove veličine i vrijednosti bit će potreban vremenski odmak, ali nedvojbenom ostaje činjenica da je u našem dobu ostavio trag proroka i filozofa veličine usporedive s najvećim umovima svjetske povijesti.
Velika je čast da škola koja je do danas bila samo broj, nosi ubuduće ime Ivana Supeka.
Uime svih naših učenika i cijele Gimnazije, zahvaljujem obitelji Supek na pristanku da nosimo ime Ivana Supeka. Posebno zahvaljujem gospođi Silvi Supek na tome što je Gimnaziji darovala pisaći stroj svojeg oca kojim se služio desetljećima, do računalne ere.
O Ivanu Supeku
(Zagreb, 8. travnja 1915. – Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist.
Ivan Supek rođen je u Zagrebu 1915. godine u obrtničkoj obitelji. U gimnazijskim je danima pokazivao zanimanje za prirodne znanosti, ali i za filozofiju i pjesništvo.
Nakon mature 1934. godine upisuje studij matematike, fizike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te nastavlja studij u Beču, Parizu, Zurichu i Leipzigu. Tijekom studija Supek je upoznao mnoge slavne fizičare poput nobelovaca Maxa Plancka, Nielsa Bohra, Petera Debyea i Louisa De Broglija. Godine 1940. doktorira fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom njemačkog nobelovca, fizičara Wernera Heiseberga, tvorca kvantne mehanike i relacija neodređenosti, s kojim nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine. Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala na niskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost materijala na tim temperaturama .
Kao antifašist, Supek je u Njemačkoj 1941. godine uhićen od Gestapa. Proveo je u zatvoru nekoliko mjeseci, ali ga spašava Heisenberg pod izlikom da mu treba asistent bez kojega ne može provoditi daljnja istraživanja. Na poticaj svoga prijatelja Bogdana Ogrizovića, pridružuje se partizanskom pokretu. Od 1943. djeluje na oslobođenom teritoriju u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a. U Topuskom 1944., na Kongresu kulturnih radnika, održao je zapažen govor o znanosti, na kojem je i uputio prvi javni apel protiv uporabe nuklearnog oružja. Nakon toga prekida s Partijom.
Profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu postaje 1946.
Godine 1950. utemeljio je Institut ‘’Ruđer Bošković’’ i postaje njegovim prvim ravnateljem. Godine 1958. isključen je iz Instituta zbog protivljenja planovima izrade nuklearne bombe jugoslavenske Federalne komisije za nuklearnu energiju kojoj je na čelu bio Aleksandar Ranković. Ogorčen, prestaje se aktivno baviti znanošću posvetivši se filozofiji i književnosti.
tArA 